Kirurške metode za liječenje hipertenzije

Literatura Sažetak Hipertenzija ili, bolje rečeno, posljedice arterijske hipertenzije među najvećim su javnozdravstvenim problemima modernog svijeta. Kirurške metode za liječenje hipertenzije bolesti, cerebrovaskularne bolesti te bubrežna bolest najvažnije su posljedice hipertenzije i uzrok su značajnog morbiditeta i mortaliteta i u razvijenim zemljama i u onima u razvoju.

Iako postoje dokazi da se uspješnim liječenjem hipertenzije značajno smanjuje rizik od komplikacija i istodobno raspolažemo vrlo dobrim lijekovima, uspjeh liječenja hipertenzije je daleko od željenoga. Dva su osnovna uzroka.

Prvi nesuradljivost bolesnika, a drugi, ne manje važan, klinička inercija, tj. Edukacija bolesnika, a i članova obitelji može pomoći u suradljivosti bolesnika. Klinička inercija može se popraviti edukacijom liječnika, i to na nekoliko načina: stručnim i znanstvenim člancima, u obliku simpozija te jasnim i nedvojbenim smjernicama o liječenju. Arterijska hipertenzija je, bez sumnje, jedan od vodećih zdravstvenih problema današnjice.

Posebno zabrinjava golem porast prevalencije arterijske hipertenzije u nerazvijenim i slabije razvijenim zemljama svijeta.

Tlak u bubrezima - simptomi i liječenje. Kako bubrezi utječu na krvni tlak

Nažalost u tom dijelu svijeta, ne samo zbog nedostatka lijekova nego i zbog često nedostupne zdravstvene zaštite, svakim danom kirurške metode za liječenje hipertenzije se posebno broj bolesnika s cerebrovaskularnim inzultom, što je posljedica neliječene arterijske hipertenzije. Početkom prošlog stoljeća nije se pridavalo veće značenje arterijskoj hipertenziji iako je i tada primijećena kirurške metode za liječenje hipertenzije povišenoga krvnog tlaka i mortaliteta.

Mnogi su liječnici na hipertenziju gledali kao na "normalnu" pojavu povezanu sa starenjem. Već tada su, nažalost ne kliničari, nego osiguravajuća društva u Sjedinjenim Američkim Državama provela glava i hipertenzija i na velikom broju ispitanika dokazala da arterijska hipertenzija donosi rizik od povećanog mortaliteta.

Poznata, bolje rečeno danas već legendarna Framinghamska studija, koja je počela Ovom studijom dokazano je da je arterijska hipertenzija jedan od najvažnijih čimbenika rizika od kardiovaskularnih bolesti.

Mnogobrojne su studije jasno pokazale da je arterijska hipertenzija vodeći činitelj rizika od razvoja cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti te važan činitelj razvoja bubrežne bolesti 2. Cilj je postići dobru regulaciju krvnog tlaka Ono gdje liječnici, kliničari mogu i trebaju učiniti puno više jest nastojati da se postigne dobra regulacija krvnog tlaka u bolesnika koji imaju pristup zdravstvenoj zaštiti.

Danas, kada na raspolaganju imamo vrlo dobre lijekove za kontrolu krvnog tlaka, nikako ne možemo reći da smo zadovoljni regulacijom arterijskog tlaka u većine naših bolesnika 3, 4. Ako na arterijsku hipertenziju gledamo kao na svjetski zdravstveni problem, opet moramo ponoviti da upravo u nerazvijenom dijelu svijeta nikako ne možemo biti zadovoljni kako se liječi hipertenzija.

To je problem koji sigurno ne mogu riješiti liječnici i ostali zdravstveni djelatnici 1. Ono gdje liječnici, kliničari mogu i trebaju učiniti puno više jest nastojati da se postigne dobra regulacija krvnog tlaka u bolesnika koji imaju pristup zdravstvenoj zaštiti.

Postoji relativno velika razlika u prevalenciji arterijske hipertenzije ne samo između razvijenih i nerazvijenih zemalja nego i između zemalja na približno istoj ekonomskoj razini. National Health and Nutrition Examination Survey između Problem je velika razlika između broja osoba koje su svjesne da imaju hipertenziju te onih koje se liječe i onih u kojih je postignuta kontrola arterijske hipertenzije.

Sigurno je taj broj značajno manji nego što želimo. Svijesti o hipertenziji, liječenju i postignutoj kontroli Problem liječnika je da neadekvatno i nepravovremeno korigiraju terapiju, što nazivamo kliničkom inercijom. Sa strane bolesnika postoji drugi problem, a to je loša suradljivost. Interesantno je da ne postoje samo razlike u prevalenciji nego i značajne razlike u svijesti o hipertenziji, liječenju i postignutoj kontroli u pojedinim zemljama i regijama.

U Sjedinjenim Američkim Državama zabilježen je u zadnjih nekoliko godina napredak u postignutoj kontroli arterijske hipertenzije. Dok je tijekom Bolji rezultati dobre kontrole tlaka nisu postignuti ni u ostalim europskim zemljama, tj. Danas raspolažemo neosporno dobrim antihipertenzivnim lijekovima: diureticima, beta-blokatorima, blokatorima kalcijskih kanala, ACE-inhibitorima, antagonistima angiotenzinskih receptora blokatori AT1-receptora itd.

Mnogobrojni kontrolirani klinički pokusi dokazali su da je moguće postići dobru kontrolu arterijske hipertenzije i na taj način značajno smanjiti komplikacije. Postavlja se pitanje gdje je problem.

Zašto se u svakodnevnome kliničkom radu ne postižu bolji rezultati? Neosporno je teško ponoviti dobar rezultat iz kliničke studije iz više razloga.

Nove smjernice su objavljene u časopisu "Hipertenzija" Američkoga koledža za kardiologiju i predstavljene na godišnjoj konferenciji Američke udruge kardiologa u Anaheimu. Iz te definicije proizlazi da će dijagnozu hipertenzije odsad imati triput više muškaraca mlađih od 45 godina te dvaput više žena mlađih od U skladu s novim smjernicama trenutačno u Americi od visokoga krvnog tlaka pati oko 46 posto stanovnika ili više od milijuna ljudi. Normalnim krvnim tlakom i dalje se smatra sistolički tlak od milimetara živinog stupa mm Hg i 80 mm Hg dijastoličkog tlaka. Veliko istraživanje o hipertenziji koje je financirala država među pacijentima s povišenim krvnim tlakom starijima od 50 godina

Radi se ipak o bolesnicima koji su na neki način odabrani za pokus, koji su dobro upoznati s planom istraživanja, koji su podvrgnuti čestim i planiranim kontrolama. U svakodnevnome radu teško je provoditi takvu kontrolu.

Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna, esencijalna ; hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima. Obično nema simptoma osim ako su vrijednosti krvnog tlaka izrazito visoke ili ako hipertenzija dugo traje. Dijagnosticira se sfigmomanometrijom. Različitim pretragama može se tražiti uzrok, procijeniti oštećenje te utvrditi druge kardiovaskularne rizične faktore. Liječi se promjenom načina života i farmakoterapijom diuretici, β—blokatori, ACE—inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora tipa II te blokatori Ca—kanala.

Jesu li krivi liječnici ili bolesnici? Na osnovi više opservacijskih studija možemo zaključi da smo krivi i mi liječnici i naši bolesnici. Problem liječnika je da neadekvatno i nepravovremeno korigiraju terapiju, što nazivamo kliničkom inercijom 9.

Suradljivost bolesnika i kako je poboljšati Nesumnjivo uspjeh liječenja ne ovisi samo o stručnoj kompetenciji liječnika i dobrim učinkovitim lijekovima nego i o pridržavanju bolesnika naših uputa te o pravodobnom i pravilnom uzimanju lijeka. Poseban su problem kronične bolesti kada bolesnici moraju godinama uzimati više lijekova. Na primjer bolesnici na dijalizi uzimaju i do 19 raznih tableta na dan, njihova je suradljivost vrlo loša 10, Kada govorimo o suradljivosti bolesnika engl.

Iako se navedeni izrazi često rabe kao sinonimi i obično rabimo izraz suradljivost, moramo ipak imati na umu da suradljivost ovisi i o pridržavanju, što znači da li bolesnik svaki dan redovito uzima lijek kako je preporučeno i ustrajnost, da bolesnik redovito mjesecima i godinama uzima propisanu terapiju Više opservacijskih studija je dokazalo da je suradljivost bolesnika s hipertenzijom loša.

Prije desetak godina jedna britanska studija pokazala je da od gotovo Bloom i sur. I drugi su autori potvrdili iste rezultate, tj.

Liječenje bubrežne hipertenzije Za liječenje nefropatije se preporučuje na složen način, potrebno je utvrditi uzrok povećanja tlaka, kako bi se uklonili, kako bi se zaustavili simptomi. Renalna hipertenzija - liječenje se može provesti uz pomoć lijekova tableta, injekcija otopina, itd.

Conlin i sur. Prije tri godine na znanstvenom skupu Američkog društva za hipertenziju prikazani su rezultati dvogodišnje retrospektivne studije o suradljivosti, točnije o ustrajnosti i adherenciji hipertoničara.

Renovaskularna hipertenzija

Ustrajnost se u njihovu ispitivanju de. Nira kao postotak bolesnika koji su ostali na početnoj terapiji, a adherencija je definirana omjerom između broja tableta koje su tijekom dvije godine podignute u ljekarni i broja dana. Ukupna suradljivost, dakle i adherencija i ustrajnost u terapiji bila je najbolja u bolesnika liječenih blokatorima AT1-receptora, a najlošija u bolesnika na terapiji tijazidskim diureticima Što je razlog loše suradljivosti?

Teško je nekomu tko se osjeća zdrav shvatiti da je nužno mjesecima i godinama uzimati lijekove. Bez sumnje suradljivost bolesnika liječenih antihipertenzivnim lijekovima je loša. Posljedica loše suradljivosti je lošija kontrola hipertenzije, povećan morbiditet i mortalitet i povećani troškovi zdravstvenog sustava. Kada bolesnici s nekom kroničnom bolesti imaju teškoće, npr. Bolesnici s arterijskom hipertenzijom, osim iznimaka, dugo nemaju druge tegobe. Mnogi lijekovi imaju nuspojave, npr.

To je možda i najvažniji razlog slabije suradljivosti bolesnika. Drugo, mnogi bolesnici uzimaju gomilu srce što učiniti druge lijekove. Postoje jasni dokazi da se suradljivost smanjuje ako se mora uzimati više lijekova ili tableta na dan 9.

Može li se suradljivost poboljšati? Jasno da može, ali se odmah susrećemo s nekoliko zapreka. Prvo moramo dokazati lošu suradljivost jer se može dogoditi da antihipertenzivne lijekove proglasimo neefikasnim.

U zadnjih desetak godina razvijale su se različite metode ispitivanja i mjerenja bolesnikove suradljivosti 9. Može nam pomoći kirurške metode za liječenje hipertenzije s bolesnikom koji će, najčešće u slučaju pojave nuspojava priznati da je prekinuo terapiju. Korisnim se pokazala upotreba kutija s elektronskim brojačem Registrira se svako otvaranje kutije. Jasno je da postoji mogućnost "varanja", pa je navedena metoda neosporno korisna, ali ne i posve pouzdana. Drugo je određivanje koncentracije lijeka u serumu bolesnika.

Određivanje koncentracije lijeka sigurno je pouzdana metoda, ali često nije dostupna, a još manje možemo reći da je ova metoda ispitivanja suradljivosti praktična. Poseban je problem suradljivost bijelog ovratnika engl. Kao što imamo hipertenziju bijelog ovratnika imamo i suradljivost bijelog ovratnika. Bolesnik prije posjeta liječniku počne redovito uzimati terapiju, pa imamo lažno dobru suradljivost. Da zaključimo, nije lako postaviti dijagnozu loše suradljivosti. Nema zlatne metode, ali pažljiv razgovor s bolesnikom uz mogućnost monitoriranja, npr.

Kad se uvjerimo u lošu suradljivost, postoji nekoliko načina kako je možemo poboljšati 15, 16 : 1. Bolesnika moramo iscrpno upoznati s njegovom bolesti, u ovom slučaju hipertenzijom. Nužno je objasniti sve o bolesti i o mogućim posljedicama i odgovoriti bolesniku na pitanja koja ga zabrinjavaju. Važno je upoznati bolesnika o povoljnom učinku liječenja, odnosno kako liječenje sprečava i smanjuje mnoge komplikacije.

Moramo bolesnika upoznati s mogućim nuspojavama, ali pažljivo da ga ne uplašimo. Upoznati bolesnika s rasporedom uzimanja lijekova. Ako je moguće, smanjiti učestalost uzimanja lijeka. Prednost treba dati fiksnim kombinacijama jer se na taj način smanjuje broj tableta.

Aktivno uključiti bolesnika u liječenje. Upoznati ga sa značenjem samokontrole arterijskog tlaka, kontrole tjelesne težine itd. Osim razgovora korisno može biti dati bolesnicima i razne pisane materijale koje vrlo često tiska farmaceutska industrija.

• Hipertenzivne krize Renovaskularna hipertenzija Renovaskularna hipertenzija je povećanje krvnog tlaka uzrokovano djelomičnim ili potpunim začepljenjem jedne ili više renalne arterije ili njihovih ogranaka.
• Он очень тер-пе-лив со мной и деть-ми.
• MSD priručnik dijagnostike i terapije: Arterijska hipertenzija

Postoje razni načini podsjećanja bolesnika na uzimanje lijeka, npr. Mora se posebno spomenuti usluga SMS engl. Klinar i sur. Radi se o relativno jednostavnoj metodi, tj. Kako svaki dan raste broj korisnika mobitela, ova bi usluga mogla postati vrlo korisna Klinička inercija Većina je liječnika odgovorila da bi s terapijom počela kada je sistolički tlak iznad mmHg, a dijastolički iznad 91 mmHg, iako su isti liječnici odgovorili kirurške metode za liječenje hipertenzije su upoznati s najnovijim smjernicama u kojima se medikamentno liječenje preporučuje kad je sistolički tlak iznada dijastolički 90 mmHg.

Na lošu kontrolu arterijske hipertenzije utječu i liječnici. Oliviera i sur. Ovakav se stav naziva kliničkom inercijom. Posebno je zanimljivo mišljenje ispitanih liječnika kada bi započeli terapiju.

Većina je liječnika odgovorila da bi s terapijom počela kada je sistolički tlak iznad mmHg, a dijastolički iznad 91 mmHg, iako su isti liječnici odgovorili da su upoznati s najnovijim smjernicama u kojima se medikamentno liječenje preporučuje kad je sistolički tlak iznada dijastolički 90 mmHg.

Postoji više radova koji dokazuju kako liječnici često neadekvatno korigiraju, tj. Postoji nekoliko razloga za takav stav liječnika.

Često postoji mišljenje među liječnicima da je potrebno nekoliko mjeseci do 'punog' učinka lijeka. Ponekad liječnici precjenjuju kristalna struktura hipertenzije terapijski uspjeh ili jednostavno pretpostavljaju da bolesnici ne žele uzimati dodatne kirurške metode za liječenje hipertenzije.

Dokazano je da liječnici u kojih je dokazana manja klinička inercija postižu bolju kontrolu arterijskog tlaka u svojih bolesnika. U poznatoj studiji ALLHAT najbolja kontrola tlaka bila je u bolesnika liječenih od liječnika s najmanjom kliničkom inercijom.

Može li se klinička inercija poboljšati? Smjernice mogu biti i jesu korisne, ali moraju biti jasne, kratke i dostupne svim liječnicima. Može i mora! Edukacija liječnika sigurno je najvažnija Edukacija treba biti kako za mlade liječnike, specijalizante tako i za specijaliste. Nužno je edukaciju provoditi na više načina: predavanja, stručne radionice i vježbe, seminari.

Treba poraditi kako ne bi bilo bitnijih razlika u smjernicama.

Imamo američke, europske i nacionalne smjernice. Jasno je da postoji razlika među stanovništvom kulturna, socijalna, ekonomska, rasna itd. Ipak kirurške metode za liječenje hipertenzije bi smjelo biti značajnih razlika, ciljevi moraju biti jasni i dostupni. Zaključak Arterijska hipertenzija neosporno je velik zdravstveni problem današnjice.

Posljedice su često vrlo teške i zato treba arterijsku hipertenziju na vrijeme otkriti i liječiti. Nažalost, iako imamo na raspolaganju vrlo dobre lijekove, kontrola arterijske hipertenzije u većine je bolesnika daleko od željene. Suradljivost bolesnika i klinička inercija važan su razlog loše kontrole.

Arterijska hipertenzija

Suradljivost bolesnika može se poboljšati među ostalim boljim kontaktom liječnika s bolesnicima. Nažalost često u svakodnevnome radu liječnik više pažnje posvećuje laboratorijskim i ostalim nalazima, a manje razgovoru s bolesnikom.

Klinička je inercija problem koji se može i mora ispraviti boljom edukacijom.