Saznajte kako ublažiti proljetni umor i iscrpljenost

Urea i kreatinina, hipertenzije, Procjena statusa uhranjenosti

Prehrana kroničnih bubrežnih bolesnika Prehrana kroničnih bubrežnih bolesnika Petar Kes, dr. Nikola Janković, dr. Nikolina Bašić Jukić, dr. Osim egzokrine, bubreg ima i čitav niz endokrinih i metaboličkih funkcija. U bubregu se sintetiziraju eritropoetin, 1,dihidroksivitamin D3, reninali i urea i kreatinina različiti hormoni inzulin, glukagon, paratiroidni hormon i različiti glikoproteini.

Smanjivanjem glomerularne filtracije se nakupljaju različite tvari kojima je to glavni način odstranjivanja iz organizma npr. Propadanjem funkcije bubrežnih kanalića nakupljaju se vodikovi ioni, fosfati, sulfati i urična kiselina. S napredovanjem zatajenja bubrega dolazi do nakupljaja fenola, organskih kiselina, poliamina, b2-mikroglobulina, različitih peptida i elemenata u tragu aluminij, zink i bakar koji mogu uzrokovati poremećaje u radu različitih organa.

Smanjuje se sposobnost bubrega urea i kreatinina odgovori na promjene unosa tekućine i različitih tvari u organizam. Smanjena sposobnost sinteze u bubregu doprinosi težini i složenosti bubrežne hipertenzije. Smanjenje proizvodnje eritropoetina je glavni uzrok anemije u bubrežnih bolesnika, a anemija značajno doprinosi pogoršanju kvalitete života, pobolijevanju i smrtnosti bubrežnih bolesnika svojim djelovanjem na različita tkiva i organe.

Smanjena sinteza aktivnog vitamina D3 kalcitriol rezultira smanjenjem koncentracije kalcija u serumu zbog smanjene apsorpcije hipertenzije u crijevu. Smanjena koncentracija kalcitriola doprinosi razvoju hiperparatiroidizma i poremećaja koštanog sustava u uremičara. Energetske potrebe bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega odgovaraju onima zdravog čovjeka. Pothranjenost je čest nalaz u bolesnika s kroničnim progresivnim bolestima bubrega, osobito u onih koji se zbog uremijskog sindroma liječe hemodijalizom HD urea i kreatinina peritonejskom dijalizom PD.

Osim proteinsko-energetske pothranjenosti PEP kronični bubrežni bolesnici često imaju manjak minerala uključujući i minerale u tragovima npr.

Kronično zatajenje bubrega

Procjena statusa uhranjenosti Procjena i praćenje statusa uhranjenosti ključne su sastavnice optimalnog liječenja bubrežnog bolesnika. Procjena statusa uhranjenosti uključuje metode otkrivanja, dijagnosticiranja, klasificiranja i predviđanja pothranjenosti. Prethodno smatrana sekundarnim fenomenom koji se ispravlja spontano liječenjem osnovne bolesti, pothranjenost je odnedavno prepoznata kao zaseban entitet koji zahtijeva dijagnostiku i liječenje.

Prepoznalo se značenje pothranjenosti u povećanju pobolijavanja i smrtnosti, kao i u otežanom oporavku od različitih infekcija, ozljeda i operativnih zahvata. Još nije otkriven pouzdan i osjetljiv pokazatelj pothranjenosti u bubrežnih bolesnika. To je dijelom posljedica različitih metaboličkih i biokemijskih poremećaja koji su povezani sa stanjem uremije.

urea i kreatinina, hipertenzije

Procjenom statusa uhranjenosti trebalo bi prepoznati supkliničku pothranjenost, dijagnosticirati pravu pothranjenost, prepoznati manjak određenih nutritiva i procjeniti rizik razvoja pothranjenosti. Prepoznat je čitav niz pokazatelja koji se u urea i kreatinina statusa uhranjenosti bubrežnih bolesnika rabe pojedinačno ili u kombinaciji. U kliničke pokazatelje ubrajaju se obilježja dobivena fizikalnim pregledom, anamnestički podaci, demografski pokazatelji, fizička aktivnost i trenutačno zdravstveno stanje.

Prehrana kroničnih bubrežnih bolesnika

U procjeni unosa prehrambenih tvari uzima se anamneza prehrane, procjena apetita, kvantitativan i kvalitativan unos hrane, prehrambene navike te unos tekućine. Biokemijski pokazatelji uključuju procjenu zaliha proteina, imunološki status, određivanje vitamina, minerala i elemenata u tragovima, ravnotežu tekućine i elektrolita, kao i status lipida.

Iz svih navedenih težinskih vrijednosti određuje se ciljna težina koju bi bolesnik treba postići. Vrlo je važna procjena zaliha masnog tkiva i ukupne mišićne mase.

urea i kreatinina, hipertenzije

Proteinsko-energetska pothranjenost Proteinsko-energetska pothranjenost i upala česti su u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, a tijekom pogoršanja bubrežne funkcije i razvoja uremijskog sindroma dolazi do paralelnog pogoršanja nutricijskog statusa i upale. Upala i proteinsko-energetska pothranjenost važni su pretkazatelji lošeg ishoda liječenja u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega.

Brojni činitelji doprinose razvoju proteinsko-energetske pothranjenosti u uremičara. Bolesnici ne unose dovoljnu količinu kvalitetne hipertenzije iz nekoliko razloga: anoreksija uzrokovana uremijom, poremećen osjet okusa, pridružene bolesti, emocionalni stres ili psihička bolest, nemogućnost pripreme hrane ili financijske teškoće.

Ascites • Tečnost u trbušnoj duplji

Proteinsko-energetskoj pothranjenosti značajno doprinosi katabolizam uzrokovan pridruženim bolestima. Postupkom dijalize odstranjuju se različite prehrambene tvari poput aminokiselina, proteina, glukoze, vitamina topivih u vodi i ostalih bioaktivnih tvari. Kronično zatajenje bubrega može potaknuti stanje kronične upale koje dalje stimulira hiperkatabolizam i anoreksiju. Značajan je i gubitak krvi zbog krvarenja i probavnog sustava, čestog vađenja krvi i gubitaka tijekom svakog postupka hemodijalize.

Uremija uzrokuje poremećaje u radu žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem.

Povišen kreatinin – uzroci i dijagnoza

Razvijaju se inzulinska rezistencija, rezistencija na IGF-I, hiperglukagonemija i hiperparatiroidizam. U dijela bolesnika može doći do nakupljanja endogenih, ali i unosa egzogenih toksičnih tvari. Postoji visoki stupanj povezanosti između hipoalbuminemije i srčano-žilnih bolesti hipertenzije.

Upala je vjerovatna poveznica između proteinsko-energetske pothranjenosti i srčano-žilnih bolesti. Povećano otpuštanje ili aktiviranje proupalnih citokina poput interleukina-6 IL-6 i tumorskog faktora nefroze alfa TFN-amože smanjiti apetit, uzrokovati proteolizu mišića, hipoalbuminemiju i doprinijeti nastanku ateroskleroze.

Do povećanja koncentracije proupalnih citokina u kroničnom zatajenju bubrega dolazi zbog oštećene funkcije bubrega, hipervolemije, oksidativnog i karbonilnog stresa, smanjene koncentracije antioksidansa, infekcije i pridruženih bolesti koje u bolesnika sa zatajenjem bubrega mogu dovesti do upale. Slično se dešava u bolesnika koji su liječeni urea i kreatinina dijalizom s time što su u tih bolesnika potencijalni izvori upale latentne ili manifestne infekcije potrbušnice, mjesta izlazišta katetera i izloženost nebiokompatibilnoj otopini za peritonejsku dijalizu.

Nije poznato u kojem je obimu proteinsko-energetska pothranjenost dijaliziranih bolesnika posljedica upale, ali je poznato da su ta dva stanja usko povezana i da djeluju u istom smjeru odnosno nastanku sindroma pothranjenosti-upale i ateroskleroze. Sindrom pothranjenosti-upale i ateroskleroze u dijaliziranih bolesnika najčešće se očituje niskim koncentracijama kreatinina, proteina, kolesterola i homocisteina u serumu koji su povezani s lošim ishodom bolesti.

S druge strane, izgleda da dobra uhranjenost i hiperkolesterolemija u dijaliziranih bolesnika mogu imati zaštitni učinak. Sindrom pothranjenosti-upale i ateroskleroze važan je u nastanku srčano-žilnih bolesti kod bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, ali za sada nije posve jasno kako ga treba liječiti i da li se uspješnim liječenjem može bitno poboljšati klinički ishod bolesti.

  • MSD priručnik dijagnostike i terapije: Kronično zatajenje bubrega
  • Po strukturi kreatin je metilguanidooctena kiselina.
  • Kreatinin (serum ili urin) - Poliklinika Analiza
  • Premda se može raditi o bezazlenoj virozi, ipak ćete napraviti sve pretrage kojima se može očitovati opće zdravstveno stanje.
  • Hipertenzije ukratko
  • Bubrezi, kreatinin, urea i mokracna kiselina — lecenje lekovitim biljem Ako iskljucimo biljku Lespedeza capitata koje nema na nasim prostorimaod koje se tinktura i liofilizati bogati flavonoidima pod nazivom leprosefril koriste kao efikasna sredstva kod nefritisa sa azotemijom, nase samoniklo lekovito bilje je bogato sastojcima sa diuretickim i saluretickim dejstvom, koje mogu biti korisna kod edema sa razlicitom genezom kod srcanih, bubreznih, jetrenih i nekih metabolickih bolesti.

Osim proteinsko-energetske pothranjenosti bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrega mogu imati manjak  minerala posebno minerala u tragovima i vitamina. Kod bolesnika koji se liječe intermitentnom hemodijalizom najčeći je manjak vitamina C, B6 i D3  kalcitrola od minerala u tragovima najčešći su manjak zinka i selena.

Urea i kreatinin hipertenzija

S druge strane postoji mogućnost intoksikacije bakrom i aluminijem. U dijaliziranih bolesnika obično postoji manjak antioksidanta npr. Dijaliziranim bolesnicima potrebno je nadoknaditi manjak vitamina i minerala.

urea i kreatinina, hipertenzije

Poremećaji u prehrani i prehrambenom statusu najčešći su u skupini bolesnika koji su urea i kreatinina intermitentnom urea i kreatinina. Zbog metaboličkih i endokrinih poremećaja koji postoje u uremiji neki bolesnici imaju slab apetit i spontano unose manje od potrebne količine hrane i energije u organizam.

Postupak liječenja dijalizom povećeva potrebu organizma za bjelančevinama na više od 0,6 g bjelančevina dnevno koliko je normalno potrebno konzervativno liječenim odraslim bolesnicima s kroničnim zatajenjem bubrega. Bolesnike s lošim prehrambenim statusom može se tijekom hemodijalize liječiti intradijalitičkom parenteralnom prehranom. Postupak  intradijalitičke parenteralne prehrane može se provoditi tijekom hemodijalize tri puta tjedno, a najčešće se rabi mješavina lipida 50 ghipertonične glukoze g i aminokiselina 40 g.

Da bi se izbjegla hiponatriemija u otopinu je obično potrebno dodati po 1 g Na za svaki sat hemodijalize. Volumen prehrambene nadoknade obično se radi o 1 litri tekućine potrebno je uračunati u ultrafiltraciju. Pomoću intradijalitičke parenteralne prehrane može se postići bitno smanjenje katabolizma bjelančevina i poboljšanje prehrambenog statusa dijaliziranih bolesnika. Moguće negativne strane ovoga postupka mogu biti hiperglikemija, hipertrigliceridemija i dislipidemija.

Opterećenje hipertenzija stupanj 3 vitamina B6 često je smanjena u plazmi i eritrocitima dijaliziranih bolesnika. Tijekom hemodijalize gubi se značajna količina vitamina C. Preporuča se dnevno nadoknaditi 75 do 90 mg vitamina C, dok više doze nisu preporučljive zbog njegovog pretvaranja u oksalat i mogućnosti nastanka hiperoksalemije.

Vitamin E je snažni antioksidans.

urea i kreatinina, hipertenzije

Dijalizirani bolesnici obično nemaju manjak vitamina B1. Povećene potrebe za vitaminom B1 mogu postojati u dijaliziranih bolesnika tijekom kirurških zahvata, infekcije i nakon masivnih infuzija glukoze. Kod liječenja bubrežne anemije, osim davanja eritropoetina, bitno je održavati normalnu rezervu željeza u organizmu. Zbog toga se željezo daje dijaliziranim bolesnicima prije i tijekom liječenja eritropoetinom. Obično se bolesnicima daje ferosulfat na usta u dozi od mg do 3 puta dnevno nakon jela.

Zbog mogućih nuspojava mučnina i želučane smetnjekao i hipertenzije reapsorpcije u probavnom sustavu, željezo je najbolje davati jednom na tjedan intravenski. Utemeljen na optimalnom unosu bjelančevina dnevni unos fosfata u bolesnika s KZB je oko mg. Tijekom standardne hemodijalize može se odstraniti oko mg fosfata, što znači da je zbog prevencije hiperfosfatemije hipertenzije poremećaja u lučenju parathormona, bolesnicima potrebno davati vezače liječenje hipertenzije brzo. Najčešće se hipertenzije vezači fosfata koji sadrže kalcij kalcijev acetat i kalcijev karbonat.

Ukupni unos kalcija u organizam ne bi smio biti veći od mg dnevno, od čega mg otpada na lijekove koji vežu fosfate. U slučaju unosa veće količine kalcija može doći do ubrzanog stvaranja izvankoštanih kalcifikata i do odlaganja kalcija u stijenu krvnih žilna kalcificirani aterosklerotski plakovi. Zbog toga je u bolesnika s tvrdokornom hiperfosfatemijom indicirano rabiti vezač fosfata koji ne sadrži kalcij npr. Potrebe za mineralima u tragovima nisu točno poznate kod dijaliziranih bolesnika.

Kreatinin, urea i mokracna kiselina - indikatori loseg rada bubrega

Zbog zatajenja bubrega moguće je nakupljanje nekih minerala u tragovima, dok istovremeno zbog hipoproteinemije može postojati manjak minerala koji se vežu uz bjelančevine. U dijaliziranih bolesnika može doći do manjka cinka, a posljedice su anoreksija, proljev i promjene na koži. Manjak cinka može se nadoknaditi pomoću cink sulfata u dnevnoj dozi od 2,2 mg. Bolesnici s manjkom selena mogu imati bolove i slabost mišića, a ponekada i progresivnu kardiomiopatiju.

Selen je snažan antioksidans i u slučaju manjka treba ga nadoknaditi u vidu selenata.